„PROIZVODNJA SRBA“ PRELASKOM HRVATA NA PRAVOSLAVLJE

„PROIZVODNJA SRBA“ PRELASKOM HRVATA NA PRAVOSLAVLJE

Želja Srbije da bude velika potječe još od vremena kada je moćna bugarska vojska potpuno izbrisala Srbiju sa zemljopisne karte, a dio Srba izbjegao je u tadašnju Tomislavovu Hrvatsku. U svih tih 1.000 godina glavnu riječ u pretvaranju Srbije u „veliku“ ima Srpska pravoslavna crkva koja je u pojedinim dijelovima povijesti imala autokefalnost (neovisnost), a u drugima nije. No bitno je da uvijek kada je bila autokefalna, svim silama se je trudila prevesti što više ljudi na pravoslavnu vjeru, a svaki koji to učini automatski postaje Srbin, jer su taj princip vjerski poglavari primjenjivali za svo to vrijeme.
Osobito je bio snažan val prevođenja Hrvata katolika u pravoslavne Srbe u vrijeme Turaka za vrijeme Pećke patrijaršije, kada su Turci omogućili Srbima da imaju autokefalnu crkvu, iako su politički bili samo turski pašaluk. Bilo je to posebno intenzivno u 17. i 18. stoljeću. Kasnije se je dio tih prijelaznika vratio na katoličku vjeru, što onda srpski povjesničari lukavo prikazuju kao pokatoličenje Srba ne spominjući što se je dogodilo ranije.
U 19. stoljeću crkva nije bila autokefalna, ali se je kler ponašao kao da jest. To najbolje pokazuje primjer znamenitog hrvatskog znanstvenika Nikole Tesle čiji je predak iz Primorja doselio u Liku, oženio se s pravoslavnom djevojkom i – „postao Srbin“, a crkva se nije ni zvala srpska, što se vidi iz znanstvenikovog krsnog lista koji je potpisao njegov otac osobno i u kojemu u rubrici „vjeroispovjedanije“ piše – „vostočnopravoslavnoe“. To, međutim, nije smetalo srpske propagandiste da bezbroj puta Teslu proglase Srbinom, pa su na kraju u tu podvalu povjerovali i Hrvati. Na kraju njegovo ime nosi čak i beogradska zračna luka, iako sam Tesla ni malo nije volio taj grad u kojemu je bio samo jednom i naprasno otišao („Moja noga ne će više stupiti u taj grad“).
U Srbe su u raznim vremenima „prešli“ znameniti botaničar iz Novog Vinodolskog Josip Pančić, hrvatski pisac nobelovac iz Travnika Ivo Andrić, a u novije vrijeme srpska propaganda u Srbe „prebacuje“ Ruđera Boškovića, Ivana Gundulića, pa čak i papu Sixta V.
Kraljevina Jugoslavija omogućila je srpskoj crkvi da opet bude autokefalna, pa je došlo do novog masovnog prelaska na pravoslavnu vjeru u zamjenu za društveni status i posao u državnoj službi. U tim razdobljima broj „proizvedenih“ Srba naglo je rastao i miješao se s autohtonim (stvarnim) Srbima, potomcima doseljenika pod vodstvom patrijarha Crnojevića.
Danas imamo situaciju da su mnogi ljudi uvjereni da su Srbi samo zato jer su pravoslavne vjere, a nikakve veze sa srpskim podrijetlom nemaju. Mnogi od njih preispituju svoje obiteljsko stablo i ispravljaju stare zablude, tako da danas postoji više od 30.000 deklariranih Hrvata pravoslavne vjere, a taj broj raste. Pitanje je vremena kada će hrvatske vlasti priznati Hrvatsku pravoslavnu crkvu koja je već osnovana.

 

Mario Filipi

http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=29086:kad-se-taknu-tito-i-srbi&catid=65:mario-filipi&Itemid=66